Drvena kuća nalazi se na prostranoj parceli, položena u bogati mediteranski park. Namijenjena je privremenom boravku, služi odmoru i potiče dokolicu. Nastala je kao plod istraživanja o retoričnosti materijala i konstrukcije te njihovu odnosu kroz promjenjive programe i namjene u arhitekturi. 

Kuća je projektirana kroz snažnu poetiku drvene rešetkaste konstrukcije, kao otvorena struktura s više ulaza i izlaza, kao matrica različitih ambijenata: unutarnjeg, vanjskog i prijelaznog prostora između kuće i njezine parcele. Krov kuće, prekriven tradicionalnom kupom kanalicom različitih veličina i boja, u visini vijenca sadrži duboki trijem izveden dugačkim gredama, koji definira prijelaznu zonu kuće prema parku i bazenu te obrnuto. 

Kuća nema klasičnih prozora i vrata, punih zidova, betonskih ili ciglom građenih konstruktivnih elemenata. Nema klasične sobe, katova ni podruma. Nema ni stalne stanare, ni klasičnu prostornu hijerarhiju, a niti jasno određenu funkciju. Njezini promjenjivi programi dokolice i odmora podržani su malim kutijama postavljenim ispod krova građevine – kontejnerima koji sadrže potrebne zone, uređaje i aparate za kućanstvo.  Prijelazni prostori između unutarnjeg i vanjskog prostora, smješteni na uglovima kuće, izvedeni su kao zimski i ljetni vrtovi pokriveni polikarbonatnim i polipropilenskim pločama.